2007-11-10 00:00:00
Učenici na 30. međunarodnom sajmu knjiga i učila
 Učenici naše škole organizirano su posjetili Interliber - 30. međunarodni sajam knjiga i učila u Zagrebu, koji je ove godine bio pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. O dojmovima s putovanja pročitajte …
Tekst: Katarina Žaja, II.B
Foto: Nada Bujas, prof.
Čak četiri autobusa puna učeničkih glava! Uz pozdrav zlatnoj izlazećoj kugli zarobljenoj između tromih brežuljaka krenuli smo iz još uvijek uspavanog grada ka vrevi metropole. Naš cilj bio je Zagreb jer se tu održava 30. međunarodni sajam knjiga i učila – Interliber. Sretni i veseli što smo na okupu, pjesmom smo se oglasili. Dok su autobusi gutali kilometre sive novopečene autoceste, promatrali smo okolinu i, naravno, pjevali. Uočivši velika, prostrana brda prekrivena dugim bijelim plaštem, u nama se stvori želja za igrom. Uz stanku, dvije, grabili smo dalje.
Dolaskom na odredište, saznali smo da Sajam Interliber po svom značenju nadilazi nacionalne okvire i dobiva međunarodni značaj. Isticala se posebna plava pozornica postavljena za prezentaciju izlagačkog programa, promocije novih naslova i ostale stručno popratne aktivnosti. Mogli smo vidjeti mnoštvo knjiga raznobojnih korica i mirisnih, novih listova. Bilo je tu na zanimljiv i privlačan način izložene beletristike, dječje i omladinske literature, slikovnica, stripova… Lako je bilo uočiti naslove nama poznate školske obrazovne literature.
Tko bi sve nabrojio! Pozornost mlađe publike i gužva na štandu multimedije, audio i video izdavaštva, razumljive su i shvatljive ako se uzmu u obzir povoljne cijene nuđenih proizvoda. Zamijetila sam paralelno odvijanje promocija novih naslova (s par poznatih faca alla Giboni, M. Gavran) i konferenciju u tijeku i radionicu za nastavnike koji su se doslovno igrali, zabavljali.
Poznata zagrebačka gora Medvednica raskrilila se iznad samog grada kojega smo krenuli
razgledavati s vodičem. Uvijek u knjigama o Zagrebu proteže se nit koja veže tu poznatu goru sa postankom grada. Gornji grad, Kaptol, povezani uspinjačom ipak su onaj dio grada u kojem stanuje duša i smiraj. Crveni zagrebački krovovi pod nama, kao da su se spustili niz ulicu, a kao kraljica stajala je Katedrala, a crkva Sv. Marka plijeni svojim prepoznatljivim, po hrvatski urešenim, krovom.
U kratkoj pauzi smo se razletjeli gradom maštajući o poznatom Big Macu u McDonald'su, ali morali smo se zadovoljiti pizzetom iz obližnje pekarnice.
Blještavilo velegrada ostajalo je iza nas – vraćali smo se. Hitali smo prema jugu. Već se dobro spustila noć kad smo stigli do poznatog odmorišta Macole. Nakon podužeg odmora, krenulo se dalje. Opet pjesma, priča, puštanje helijevih balona da se lijepe uz krovište autobusa. Bili smo sretni i veseli ugledavši naš lijepi, mali i najdraži nam Krešimirov grad.
|