antisemitizam (iz njemačkog), negativna predrasuda i rasistički odnos prema Židovima koji se očituje u diskriminaciji i progonu Židova kao etničke skupine.

Pojam antisemitizma uveo njemački publicist Wilhelm Marr u protužidovskom pamfletu iz 1879.

Korijeni antisemitizma su u kršćanskom odnosu prema Židovima kao izdajicama Isusa Krista. Sustavno je stimuliran u srednjem vijeku za križarskih ratova i Svete inkvizicije.

Židovima je bilo zabranjeno posjedovanje zemlje, jedina dostupna zanimanja bila su im trgovina i zelenaštvo; specijalnim zakonima tjerani su da žive u posebnim getima. Francuska revolucija priznala je Židovima građanska prava, a u Austro-Ugarskoj, nakon liberalnih reformi, dopušteno im je i vlasništvo nad zemljom. Pojava i jačanje nacionalizma u Europi u drugoj polovici XIX. soljeća doveli su do novih rasističkih teorija o Židovima kao manjevrijednoj rasi.

Antisemitizam je posebno jačao u Francuskoj (afera Dreyfuss), u Austriji, Njemačkoj, Rusiji i Poljskoj gdje je 1881. došlo do pogroma Židova koji su nakon toga učestali u Istočnoj Europi.

U XX. stoljeću fašizam i nacizam su, primjenjujući rasne teorije, organizirali sustavni progon i genocid Židova – holokaust, tijekom kojega je od 1933. do 1945. u logorima smrti i pogromima pobijeno oko 6 milijuna Židova širom okupirane Europe. Antisemitizam se i danas javlja u djelovanju krajnje desnice i neofašističkog pokreta i stranaka.

apartheid (afrikaans: podjela), institucionalizirana rasna politika u Južnoafričkoj Republici; težak oblik rasne diskriminacije i odricanje prava obojenih manjina u ekonomskom i političkom životu.

Ozakonjen 1948, a prekršaji toga zakona strogo su kažnjavani s ciljem da osiguraju prevlast bjelačke manjine, potomaka Bura, nad većinskim crnačkim stanovništvom.

Apartheid se počeo urušavati 1985; u srpnju 1991. vlada Frederika Willema de Klerka ukida segregacijske zakone. Nov ustav iz 1993. zagovara jednakost svih građana, a u izborima u travnju 1994. prvi je put sudjelovalo i većinsko crnačko stanovništvo.